30Sep

Lampice na instrument tabli, koje traže hitno zaustavljanje, a koje samo termin u servisu

Zašto boja lampice govori više od samog simbola

Instrument tabla savremenog automobila ume da prikaže veliki broj simbola, a vozači ih najčešće pamte po izgledu, što stvara zabunu. Mnogo korisnije je zapamtiti logiku iza boja, jer je ona jednaka kod praktično svih proizvođača. Crvena označava ozbiljan problem i zahtev da se vozilo bezbedno zaustavi, žuta ili narandžasta znači da postoji neispravnost sa kojom se sme nastaviti oprezno i sa kojom se ide u servis, a zelena i plava su samo informacija o tome da je neki sistem uključen. Sa tim pravilom vozač u prvom trenutku zna da li ima problem koji trpi ili problem koji ne trpi, a upravo se u tom prvom trenutku i odlučuje da li će se zaustaviti sa manjim kvarom ili nastaviti do velikog. Ovaj tekst prolazi kroz najvažnije lampice i objašnjava šta stvarno znače.

Lampica pritiska ulja, odnosno simbol posle koga se odmah staje

Ako postoji jedan simbol koji traži trenutnu reakciju, to je crvena lampica u obliku uljanice. Ona ne govori da je nivo ulja nizak, nego da u sistemu nema potrebnog pritiska, što znači da ulje ne stiže do pokretnih delova. Motor u takvom stanju trpi štetu iz sekunde u sekundu, a kroz vrlo kratko vreme dolazi do oštećenja ležajeva. Ispravan postupak glasi ovako, odmah se bezbedno staje, motor se gasi i ne pali se ponovo, pa se proverava nivo ulja. Čak i kada je nivo uredan, vožnja se ne nastavlja, jer uzrok može biti u pumpi, u zapušenom filteru ili u senzoru, a razlika se ne može utvrditi na putu. Ovo je ujedno i najčešći slučaj u kome vlasnik pokušava da stigne do servisa sopstvenim hodom, a upravo tih nekoliko kilometara odlučuje da li sledi popravka ili remont.

Lampica temperature i pregrevanje motora

Crveni simbol termometra ili poruka o visokoj temperaturi znači da rashladni sistem više ne odvodi toplotu. Uzroci su različiti, odnosno gubitak rashladne tečnosti, neispravan termostat, otkaz pumpe, zapušen hladnjak ili ventilator koji ne radi, ali je postupak isti. Vozilo se zaustavlja na bezbednom mestu, motor se gasi i ostavlja se da se ohladi. Čep hladnjaka ili posude se ne otvara dok je sistem vruć, jer je pod pritiskom i izbacuje vrelu tečnost. Dopuna hladnom vodom u vreo motor takođe se ne izvodi, jer nagla temperaturna razlika može izazvati pucanje. Vožnja sa upaljenom lampicom temperature, čak i na kratkoj relaciji, po pravilu vodi do deformacije glave motora i do popuštanja zaptivača, odnosno do popravke koja višestruko prevazilazi cenu prevoza.

Lampica punjenja akumulatora

Crveni simbol akumulatora ne znači da je akumulator prazan, nego da sistem punjenja ne radi, odnosno da alternator ne puni akumulator dok motor radi. Vozilo u tom trenutku radi na rezervu iz akumulatora, a taj period je kratak i meri se desetinama minuta, u zavisnosti od potrošača. Najčešći uzroci su pukao ili proklizao kaiš pomoćnih uređaja, kvar na alternatoru ili na regulatoru napona. Praktičan savet glasi ovako, isključuju se svi potrošači koji nisu neophodni, odnosno grejanje zadnjeg stakla, klima, radio i dodatna svetla, i vozilo se vozi do najbližeg bezbednog mesta ili se zaustavlja i poziva pomoć. Posebno je važno znati da kod pucanja kaiša pomoćnih uređaja kod velikog broja vozila prestaje da radi i pumpa za vodu, pa uz problem punjenja odmah sledi i pregrevanje.

Lampica kočionog sistema

Crveni simbol kočnice može značiti nekoliko stvari, a razlika je bitna. Najjednostavniji slučaj je zategnuta ručna kočnica, pa se lampica gasi čim se ona otpusti. Ako lampica ostane upaljena, razlozi su ozbiljniji, odnosno nizak nivo kočione tečnosti ili neispravnost u sistemu, a nizak nivo znači ili istrošene pločice ili curenje. Kod curenja se vozilo ne pomera sopstvenim hodom, jer se pritisak u sistemu gubi, a papučica pri jačem pritisku propada. Provera koju vozač može uraditi sam je jednostavna, odnosno pogleda se nivo u rezervoaru i oseti da li je pedala mekša nego obično. Uz ovu lampicu vredi razlikovati i simbol sistema protiv blokiranja točkova, koji je žute boje i ima drugačije značenje, o čemu se govori u nastavku.

Žute lampice, odnosno kada se vozi oprezno

Žuti simboli ne traže hitno zaustavljanje, ali ne znače ni da se mogu zanemariti. Lampica sistema protiv blokiranja znači da kočnice i dalje rade, ali bez pomoći tog sistema, pa se pri naglom kočenju točkovi mogu blokirati, a to menja ponašanje vozila naročito na mokrom i na ledu. Lampica stabilizacije govori da sistem koji koriguje proklizavanje nije aktivan. Simbol filtera čestica kod dizel vozila znači da je potrebna regeneracija, a ona se kod većine vozila postiže dužom vožnjom pri višim obrtajima, umesto gašenja i ponovnog kratkog kretanja, jer se u suprotnom filter dodatno zapuši. Simbol pritiska u gumama traži proveru sve četiri gume i po pravilu ponovno uparivanje sistema. Kod svih ovih lampica vozilo se koristi pažljivo i zakazuje se pregled.

Simbol motora, odnosno najčešće pogrešno tumačena lampica

Žuti simbol motora izaziva najviše nesigurnosti, jer pokriva veliki broj mogućih uzroka, od bezazlenih do vrlo ozbiljnih. Kada svetli mirno, vozilo se sme koristiti umereno i zakazuje se dijagnostika, jer uzrok može biti sve, od sonde u izduvu i merača protoka vazduha do sistema povrata izduvnih gasova. Kada simbol trepće, značenje je potpuno drugačije i znatno ozbiljnije, jer ukazuje na pogrešno sagorevanje, pri kome nesagorelo gorivo odlazi u izduv i vrlo brzo uništava katalizator. U tom slučaju se smanjuje opterećenje, izbegava se veća brzina i vozilo se što pre dovodi u servis, a kod izraženog gubitka snage se ne nastavlja vožnja. Za tačan uzrok je potrebno očitavanje memorije, jer isti simbol iza sebe ima desetine različitih kodova.

Šta uraditi u prvom trenutku, bez obzira na simbol

Postupak koji vredi imati u glavi je vrlo kratak. Prvo se proceni da li vozilo i dalje normalno reaguje, odnosno da li kočnica i volan rade i da li ima snage. Zatim se traži bezbedno mesto za zaustavljanje, uključuju se sva četiri pokazivača i postavlja se trougao na propisanoj udaljenosti. Podiže se haube samo kada je motor dovoljno ohlađen i kada za tim postoji potreba. Proveravaju se vidljive stvari, odnosno nivo ulja i rashladne tečnosti, da li ima mrlje ispod vozila, da li je kaiš na mestu i da li se oseća miris zagorelog. Na osnovu toga se odlučuje da li se ide dalje ili se poziva prevoz. Kod svake crvene lampice odgovor je po pravilu isti, odnosno vozilo se ne pomera sopstvenim hodom.

Zašto dijagnostika nije isto što i čitanje greške

Uređaj koji očitava kod greške je samo prvi korak, a ne odgovor. Kod govori u kom delu sistema je registrovano odstupanje, a ne koji deo je pokvaren, pa isti zapis može doći od senzora, od kabla, od konektora ili od stvarne neispravnosti na komponenti. Zbog toga se posle očitavanja gledaju živi podaci, upoređuju se vrednosti sa očekivanim i izvode se ciljane provere. Zamena dela po kodu bez te analize je najčešći razlog zbog koga se ista greška vraća posle nekoliko dana. Za vlasnika je korisno da zna i da se memorija ne briše pre nego što se zapiše, jer se time gube podaci o uslovima u kojima je greška nastala, a upravo oni najviše pomažu u pronalaženju uzroka.

Kada se poziva prevoz, a kada se ide do servisa

Granica je jasnija nego što izgleda. Prevoz se poziva kod svake crvene lampice koja se ne gasi, kod pregrevanja, kod gubitka pritiska ulja, kod sumnje na gubitak kočnice, kod trepćućeg simbola motora sa izraženim gubitkom snage, kod neobičnog zvuka iz motora i kod svakog curenja tečnosti koje se vidi ispod vozila. Do servisa se sme ići kod žutih lampica bez promene u ponašanju vozila, uz umerenu vožnju i uz zakazan termin. U svim nedoumicama vredi primeniti pravilo koje se u praksi uvek pokaže kao ispravno, odnosno cena prevoza je uvek manja od cene motora, menjača ili katalizatora, pa se u slučaju nesigurnosti bira zaustavljanje i poziv, a ne pokušaj da se stigne još malo dalje.

30Sep

Kako se pravilno prevozi neispravno vozilo, zašto vuča sajlom nije rešenje za svaki automobil

Zašto način prevoza odlučuje o tome koliko će popravka koštati

Kada vozilo ostane na putu, prva pomisao velikog broja vozača je da se problem reši najjednostavnije, odnosno da neko iz okoline dođe sa sajlom i odvuče ga do prvog servisa. U praksi se upravo tako napravi najveći broj dodatnih kvarova, jer savremeni automobili nisu predviđeni za vuču sa točkovima koji se okreću, a posledice se ne vide odmah nego posle nekoliko dana ili nedelja vožnje. Pravilan prevoz znači da se vozilo doveze u servis u istom stanju u kom je i stalo, bez ijednog novog oštećenja na menjaču, na pogonu, na elektronici ili na karoseriji. Zbog toga se izbor načina prevoza ne posmatra kao pitanje cene nego kao deo same popravke, jer se pogrešnim potezom u prvih petnaest minuta ume da napravi šteta veća od originalnog kvara.

Tri načina prevoza i po čemu se razlikuju

U praksi postoje tri načina na koja neispravno vozilo može stići do servisa. Prvi je platforma, odnosno pauk vozilo sa ravnom površinom koja se spušta, na koju se vozilo uvuče u celini i veže za četiri tačke, čime nijedan točak ne dodiruje kolovoz. Drugi je vuča sa podiznom viljuškom, gde se jedna osovina podiže, a druga se kreće po putu, što je brzo rešenje za određena vozila, ali sa jasnim ograničenjima. Treći je vuča sajlom ili krutom vezom iza drugog vozila, koja je zakonski dozvoljena samo pod posebnim uslovima i na kratkim relacijama. Svaki od ta tri načina ima svoje mesto, a izbor zavisi od vrste pogona, od tipa menjača, od stanja vozila i od toga koliko daleko treba stići.

Zašto se vozila sa automatskim menjačem ne vuku

Ovo je najvažniji deo za vlasnike modernih automobila. Kod automatskog menjača podmazivanje unutrašnjih delova radi preko pumpe koju pokreće motor, pa kada motor ne radi, ulje ne cirkuliše. Ako se pri tome pogonski točkovi okreću, unutrašnji delovi menjača se vrte bez podmazivanja i zagrevaju se, a šteta nastaje vrlo brzo. Kod pojedinih vozila proizvođač dozvoljava kratku vuču pri maloj brzini i na vrlo ograničenoj razdaljini, ali su ti uslovi toliko strogi da se u praksi retko mogu ispuniti. Jednostavno pravilo koje vam štedi i novac i nerve glasi ovako, vozilo sa automatskim menjačem prevozi se isključivo na platformi, osim ako u uputstvu za konkretan model izričito ne piše drugačije.

Pogon na sva četiri točka i električna vozila, odnosno obavezna platforma

Kod vozila sa pogonom na sve točkove problem je drugačiji, ali jednako ozbiljan. Prednja i zadnja osovina su međusobno povezane preko razvodnika i spojnica, pa okretanje jedne osovine pokreće i drugu, što bez podmazivanja i bez rada motora vodi do oštećenja prenosa. Zbog toga se takva vozila prevoze isključivo na platformi, bez obzira na to koliko je relacija kratka. Kod električnih i hibridnih automobila situacija je još osetljivija, jer su elektromotori povezani sa točkovima i pri kotrljanju se ponašaju kao generatori, pa se proizvodi struja koju sistem u stanju kvara ne može bezbedno da primi. Uz to, kod oštećenja baterije postoje i dodatni bezbednosni zahtevi pri prevozu. Za sva takva vozila platforma je jedino ispravno rešenje.

Kada je vuča sajlom dopuštena i pod kojim uslovima

Vuča iza drugog vozila jeste zakonski moguća, ali unutar pravila koja postoje sa razlogom. Koristi se samo do najbližeg mesta na kome se kvar može otkloniti, sa ograničenom brzinom, sa obeleženom vezom propisane dužine i uz uključena odgovarajuća svetla na oba vozila. Vozilo koje se vuče mora imati vozača sa važećom dozvolom, kontakt mora biti uključen kako bi upravljač bio otključan i kako bi radili žmigavci i stop svetla, a veza mora biti kruta u slučajevima kada vučeno vozilo nema ispravan kočioni sistem. Postoji i jedna stvar koju vozači osete tek kada krenu, bez upaljenog motora ne radi servo pojačanje, pa volan postaje izuzetno težak, a papučica kočnice tvrda i sa znatno slabijim dejstvom. Na spustu i u krivini to postaje ozbiljan rizik, naročito za nekoga ko se u toj situaciji nalazi prvi put.

Zašto se vozilo posle udesa nikada ne vuče

Posle saobraćajne nezgode vozilo skoro nikada nije u stanju u kome se sme kotrljati. Deformacija karoserije često pomeri geometriju točkova, pa se točak vuče postrance, što pri kretanju uništava ležajeve, poluosovine i sam trap. Uz to, pri udaru se lako ošteti kočiono crevo ili cev, pa vozilo ostaje bez kočnice iako to spolja ne izgleda tako. Kod bočnih udara se dešava da se točak zaglavi i uopšte ne okreće. Zbog svega toga se havarisano vozilo prevozi na platformi, uz upotrebu vitla za utovar kada vozilo ne može samo da se pomeri, a kod zaglavljenih točkova koriste se posebni podmetači. Isto pravilo važi i za vozila koja su sletela sa puta, gde je pre prevoza potrebno i izvlačenje.

Kako izgleda pravilno vezivanje na platformi

Utovar je samo prvi deo posla, a ono što odlučuje o bezbednosti jeste način na koji je vozilo obezbeđeno. Vezivanje se izvodi za predviđene tačke na šasiji ili preko točkova, sa četiri odvojene veze koje deluju u različitim pravcima, čime se sprečava pomeranje i napred i nazad i bočno. Kod niskih i sportskih vozila koriste se dodatne rampe, jer bi se u suprotnom oštetili branik i donji deo karoserije. Kod vozila sa ispumpanim ili uništenim gumama koriste se pomoćni točkovi ili se vozilo postavlja tako da oslonac ne bude na samoj felni. Pre polaska se proverava da je menjač u odgovarajućem položaju, da ručna kočnica bude otpuštena ili pritegnuta prema uputstvu i da nijedna veza ne prolazi preko creva, kablova i plastičnih delova. Sve to traje nekoliko minuta i predstavlja razliku između urednog prevoza i novog oštećenja.

Šta uraditi dok čekate dolazak vozila

Vaša bezbednost u tom periodu zavisi od nekoliko poteza koje vredi znati napamet. Vozilo se, ako je moguće, izmesti sa kolovoza, uključe se sva četiri pokazivača pravca i postavi se sigurnosni trougao na propisanoj udaljenosti, a na otvorenom putu i znatno dalje nego u naselju. Reflektujući prsluk se oblači pre izlaska iz vozila, a ne posle. Putnici se izvode iza zaštitne ograde ili na bezbednu stranu, nikako u prostor ispred ili iza vozila. Ako se kvar dogodio noću ili po lošoj vidljivosti, udaljenost trougla se povećava. Pri pozivu je korisno odmah reći tačnu lokaciju, vrstu vozila, tip menjača i pogona, prirodu kvara i da li se vozilo može kotrljati i upravljati, jer se prema tim podacima šalje odgovarajuće vozilo i oprema, pa nema gubljenja vremena na licu mesta.

Prevoz vozila koje nije u kvaru, odnosno druge situacije

Platforma se ne koristi samo kod kvarova i nezgoda. U praksi se često traži i prevoz kupljenog vozila iz drugog grada, prevoz neregistrovanog automobila do tehničkog pregleda, transport oldtajmera i vozila iz kolekcije, prevoz vozila sa aukcije i dovoz automobila koji je duže stajao u garaži. Kod svih tih slučajeva korist je ista, odnosno vozilo ne prelazi kilometražu, ne troši gorivo i ne izlaže se riziku na putu, a kod neregistrovanih i tehnički neispravnih vozila to je i jedini zakonski ispravan način kretanja. Za vozila koja dugo nisu korišćena platforma ima još jednu prednost, jer se stara guma, stari akumulator i neproverene kočnice ne stavljaju na probu na otvorenom putu.

Zašto se prevoz uvek dogovara sa jednom službom

Kada se na putu nađete sa neispravnim vozilom, najlakše je kada sve rešava jedan poziv. Izlazak na teren, procena situacije, utovar, prevoz do servisa i sam prijem u radionicu izvode se u istom nizu, bez prepisivanja podataka i bez ponovnog objašnjavanja šta se dogodilo. Za vlasnika to znači da se ne gubi vreme između dve faze i da se popravka započinje istog dana kada je to moguće. Uz to, kod službe koja ima i servis i vulkanizera, deo kvarova se reši odmah po dolasku, odnosno zamena gume, popravka kvara na elektrici ili punjenje akumulatora, pa se vozilo vraća u upotrebu bez dodatnog čekanja. Upravo taj neprekinut niz najviše vredi u trenutku kada ste zaustavljeni na putu.

Nekoliko pravila koja vredi zapamtiti

Automobil sa automatskim menjačem ide na platformu. Vozilo sa pogonom na sva četiri točka ide na platformu. Električno i hibridno vozilo ide na platformu. Havarisano vozilo ide na platformu. Vuča iza drugog automobila ostaje kao izuzetak za kratku relaciju, uz poštovanje propisa i uz svest o tome da su volan i kočnica bitno teži. Pre svega toga se obezbeđuje mesto kvara, jer nijedan automobil ne vredi koliko bezbednost ljudi koji stoje pored njega. I na kraju, pri pozivu se daju tačni podaci o vozilu, jer se prema njima bira oprema koja stiže. Uz ta pravila prevoz neispravnog vozila prestaje da bude rizik i postaje ono što treba da bude, odnosno kratka pauza u danu.


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English EN Serbian SR