30Sep

Lampice na instrument tabli, koje traže hitno zaustavljanje, a koje samo termin u servisu

Zašto boja lampice govori više od samog simbola

Instrument tabla savremenog automobila ume da prikaže veliki broj simbola, a vozači ih najčešće pamte po izgledu, što stvara zabunu. Mnogo korisnije je zapamtiti logiku iza boja, jer je ona jednaka kod praktično svih proizvođača. Crvena označava ozbiljan problem i zahtev da se vozilo bezbedno zaustavi, žuta ili narandžasta znači da postoji neispravnost sa kojom se sme nastaviti oprezno i sa kojom se ide u servis, a zelena i plava su samo informacija o tome da je neki sistem uključen. Sa tim pravilom vozač u prvom trenutku zna da li ima problem koji trpi ili problem koji ne trpi, a upravo se u tom prvom trenutku i odlučuje da li će se zaustaviti sa manjim kvarom ili nastaviti do velikog. Ovaj tekst prolazi kroz najvažnije lampice i objašnjava šta stvarno znače.

Lampica pritiska ulja, odnosno simbol posle koga se odmah staje

Ako postoji jedan simbol koji traži trenutnu reakciju, to je crvena lampica u obliku uljanice. Ona ne govori da je nivo ulja nizak, nego da u sistemu nema potrebnog pritiska, što znači da ulje ne stiže do pokretnih delova. Motor u takvom stanju trpi štetu iz sekunde u sekundu, a kroz vrlo kratko vreme dolazi do oštećenja ležajeva. Ispravan postupak glasi ovako, odmah se bezbedno staje, motor se gasi i ne pali se ponovo, pa se proverava nivo ulja. Čak i kada je nivo uredan, vožnja se ne nastavlja, jer uzrok može biti u pumpi, u zapušenom filteru ili u senzoru, a razlika se ne može utvrditi na putu. Ovo je ujedno i najčešći slučaj u kome vlasnik pokušava da stigne do servisa sopstvenim hodom, a upravo tih nekoliko kilometara odlučuje da li sledi popravka ili remont.

Lampica temperature i pregrevanje motora

Crveni simbol termometra ili poruka o visokoj temperaturi znači da rashladni sistem više ne odvodi toplotu. Uzroci su različiti, odnosno gubitak rashladne tečnosti, neispravan termostat, otkaz pumpe, zapušen hladnjak ili ventilator koji ne radi, ali je postupak isti. Vozilo se zaustavlja na bezbednom mestu, motor se gasi i ostavlja se da se ohladi. Čep hladnjaka ili posude se ne otvara dok je sistem vruć, jer je pod pritiskom i izbacuje vrelu tečnost. Dopuna hladnom vodom u vreo motor takođe se ne izvodi, jer nagla temperaturna razlika može izazvati pucanje. Vožnja sa upaljenom lampicom temperature, čak i na kratkoj relaciji, po pravilu vodi do deformacije glave motora i do popuštanja zaptivača, odnosno do popravke koja višestruko prevazilazi cenu prevoza.

Lampica punjenja akumulatora

Crveni simbol akumulatora ne znači da je akumulator prazan, nego da sistem punjenja ne radi, odnosno da alternator ne puni akumulator dok motor radi. Vozilo u tom trenutku radi na rezervu iz akumulatora, a taj period je kratak i meri se desetinama minuta, u zavisnosti od potrošača. Najčešći uzroci su pukao ili proklizao kaiš pomoćnih uređaja, kvar na alternatoru ili na regulatoru napona. Praktičan savet glasi ovako, isključuju se svi potrošači koji nisu neophodni, odnosno grejanje zadnjeg stakla, klima, radio i dodatna svetla, i vozilo se vozi do najbližeg bezbednog mesta ili se zaustavlja i poziva pomoć. Posebno je važno znati da kod pucanja kaiša pomoćnih uređaja kod velikog broja vozila prestaje da radi i pumpa za vodu, pa uz problem punjenja odmah sledi i pregrevanje.

Lampica kočionog sistema

Crveni simbol kočnice može značiti nekoliko stvari, a razlika je bitna. Najjednostavniji slučaj je zategnuta ručna kočnica, pa se lampica gasi čim se ona otpusti. Ako lampica ostane upaljena, razlozi su ozbiljniji, odnosno nizak nivo kočione tečnosti ili neispravnost u sistemu, a nizak nivo znači ili istrošene pločice ili curenje. Kod curenja se vozilo ne pomera sopstvenim hodom, jer se pritisak u sistemu gubi, a papučica pri jačem pritisku propada. Provera koju vozač može uraditi sam je jednostavna, odnosno pogleda se nivo u rezervoaru i oseti da li je pedala mekša nego obično. Uz ovu lampicu vredi razlikovati i simbol sistema protiv blokiranja točkova, koji je žute boje i ima drugačije značenje, o čemu se govori u nastavku.

Žute lampice, odnosno kada se vozi oprezno

Žuti simboli ne traže hitno zaustavljanje, ali ne znače ni da se mogu zanemariti. Lampica sistema protiv blokiranja znači da kočnice i dalje rade, ali bez pomoći tog sistema, pa se pri naglom kočenju točkovi mogu blokirati, a to menja ponašanje vozila naročito na mokrom i na ledu. Lampica stabilizacije govori da sistem koji koriguje proklizavanje nije aktivan. Simbol filtera čestica kod dizel vozila znači da je potrebna regeneracija, a ona se kod većine vozila postiže dužom vožnjom pri višim obrtajima, umesto gašenja i ponovnog kratkog kretanja, jer se u suprotnom filter dodatno zapuši. Simbol pritiska u gumama traži proveru sve četiri gume i po pravilu ponovno uparivanje sistema. Kod svih ovih lampica vozilo se koristi pažljivo i zakazuje se pregled.

Simbol motora, odnosno najčešće pogrešno tumačena lampica

Žuti simbol motora izaziva najviše nesigurnosti, jer pokriva veliki broj mogućih uzroka, od bezazlenih do vrlo ozbiljnih. Kada svetli mirno, vozilo se sme koristiti umereno i zakazuje se dijagnostika, jer uzrok može biti sve, od sonde u izduvu i merača protoka vazduha do sistema povrata izduvnih gasova. Kada simbol trepće, značenje je potpuno drugačije i znatno ozbiljnije, jer ukazuje na pogrešno sagorevanje, pri kome nesagorelo gorivo odlazi u izduv i vrlo brzo uništava katalizator. U tom slučaju se smanjuje opterećenje, izbegava se veća brzina i vozilo se što pre dovodi u servis, a kod izraženog gubitka snage se ne nastavlja vožnja. Za tačan uzrok je potrebno očitavanje memorije, jer isti simbol iza sebe ima desetine različitih kodova.

Šta uraditi u prvom trenutku, bez obzira na simbol

Postupak koji vredi imati u glavi je vrlo kratak. Prvo se proceni da li vozilo i dalje normalno reaguje, odnosno da li kočnica i volan rade i da li ima snage. Zatim se traži bezbedno mesto za zaustavljanje, uključuju se sva četiri pokazivača i postavlja se trougao na propisanoj udaljenosti. Podiže se haube samo kada je motor dovoljno ohlađen i kada za tim postoji potreba. Proveravaju se vidljive stvari, odnosno nivo ulja i rashladne tečnosti, da li ima mrlje ispod vozila, da li je kaiš na mestu i da li se oseća miris zagorelog. Na osnovu toga se odlučuje da li se ide dalje ili se poziva prevoz. Kod svake crvene lampice odgovor je po pravilu isti, odnosno vozilo se ne pomera sopstvenim hodom.

Zašto dijagnostika nije isto što i čitanje greške

Uređaj koji očitava kod greške je samo prvi korak, a ne odgovor. Kod govori u kom delu sistema je registrovano odstupanje, a ne koji deo je pokvaren, pa isti zapis može doći od senzora, od kabla, od konektora ili od stvarne neispravnosti na komponenti. Zbog toga se posle očitavanja gledaju živi podaci, upoređuju se vrednosti sa očekivanim i izvode se ciljane provere. Zamena dela po kodu bez te analize je najčešći razlog zbog koga se ista greška vraća posle nekoliko dana. Za vlasnika je korisno da zna i da se memorija ne briše pre nego što se zapiše, jer se time gube podaci o uslovima u kojima je greška nastala, a upravo oni najviše pomažu u pronalaženju uzroka.

Kada se poziva prevoz, a kada se ide do servisa

Granica je jasnija nego što izgleda. Prevoz se poziva kod svake crvene lampice koja se ne gasi, kod pregrevanja, kod gubitka pritiska ulja, kod sumnje na gubitak kočnice, kod trepćućeg simbola motora sa izraženim gubitkom snage, kod neobičnog zvuka iz motora i kod svakog curenja tečnosti koje se vidi ispod vozila. Do servisa se sme ići kod žutih lampica bez promene u ponašanju vozila, uz umerenu vožnju i uz zakazan termin. U svim nedoumicama vredi primeniti pravilo koje se u praksi uvek pokaže kao ispravno, odnosno cena prevoza je uvek manja od cene motora, menjača ili katalizatora, pa se u slučaju nesigurnosti bira zaustavljanje i poziv, a ne pokušaj da se stigne još malo dalje.

10Aug

Mali i veliki servis, šta se stvarno radi i zašto se intervali ne mere samo kilometražom

Zašto se pojmovi mali i veliki servis često pogrešno razumeju

U svakodnevnom razgovoru mali i veliki servis zvuče kao dve fiksne usluge sa unapred poznatim spiskom. U stvarnosti su to radni nazivi za dva različita nivoa održavanja, a njihov sadržaj se razlikuje od modela do modela, jer svaki proizvođač propisuje svoj plan sa svojim intervalima i svojim stavkama. Zbog toga se u ozbiljnom servisu prvo gleda šta konkretan motor traži, pa se tek onda dogovara obim. Za vlasnika je korisno da razume logiku iza podele, jer se time izbegavaju dve krajnosti koje se u praksi stalno sreću, odnosno plaćanje stavki koje u tom trenutku nisu potrebne i izostavljanje onih koje jesu. Redovno održavanje nije trošak koji se odlaže nego ulaganje koje direktno određuje koliko dugo i koliko pouzdano će vozilo raditi.

Šta obuhvata mali servis

Mali servis je osnovno i najčešće održavanje, a njegova srž je zamena ulja i filtera. Menjaju se motorno ulje i filter ulja, po pravilu i filter vazduha i kabinski filter, a kod dizel motora i filter goriva prema planu. Uz to se proveravaju nivoi svih tečnosti, odnosno rashladne, kočione i tečnosti za pranje stakla, kao i stanje kaiševa, creva, svetala i brisača. Pregleda se donji deo vozila radi eventualnih curenja, proverava se pritisak u gumama i gleda se stanje kočionih pločica. Pravilno urađen mali servis znači i kontrolu koda greške preko dijagnostike, jer se tako otkrivaju smetnje koje još nisu upalile lampicu na tabli. Traje kratko, a njegova vrednost je u tome što se pri svakom takvom prolasku kroz vozilo uočavaju sitni problemi dok su još jeftini.

Zašto interval nije isti za svakoga

Uputstvo navodi interval u kilometrima i u vremenu, a važi ono što prvo istekne. To znači da vozilo koje pređe malo kilometara i dalje traži zamenu ulja jednom godišnje, jer ulje stari i kada vozilo stoji, upijajući vlagu i gubeći svojstva aditiva. Postoji i druga strana, odnosno režim vožnje koji se u uputstvima naziva otežanim, a u koji spadaju kratke gradske relacije, česta vožnja na kratkim rastojanjima bez zagrevanja motora, vožnja u koloni, vuča prikolice, prašnjava sredina i velika opterećenja. U takvim uslovima se intervali skraćuju, jer motor kroz isti broj kilometara radi znatno više sati i ulje se brže istroši. Vozač koji vozi isključivo po gradu na relacijama od nekoliko kilometara nalazi se upravo u tom režimu, iako mu se kilometraža sporo povećava.

Šta obuhvata veliki servis

Veliki servis podrazumeva sve što ulazi u mali, uz dodatak stavki koje imaju duži interval. Tu spadaju svećice kod benzinskih i grejači kod dizel motora, zamena rashladne tečnosti, zamena kočione tečnosti, ulje u menjaču prema planu i pregled ili zamena razvodnog kaiša sa pratećim delovima. Uz to se rade temeljnija ispitivanja, odnosno provera kompresije kada za to postoji razlog, kontrola rada senzora, pregled izduvnog sistema i detaljna kontrola trapa i kočionog sistema. Kod pojedinih motora se u veliki servis ubraja i podešavanje ventilskog zazora, čišćenje usisnog sistema i provera povratnog voda izduvnih gasova, što zavisi od konstrukcije. Sve navedeno se ne radi odjednom kod svakog vozila, nego prema planu koji odgovara starosti, kilometraži i tipu motora.

Razvodni kaiš, odnosno stavka kod koje se ne improvizuje

Ako postoji jedan deo kod koga odlaganje donosi nesrazmernu štetu, to je razvodni kaiš. On usklađuje rad radilice i bregastog vratila, pa njegovo pucanje kod velikog broja motora znači sudar klipova i ventila i popravku koja se meri u remontu glave motora. Zbog toga proizvođač propisuje interval i u kilometrima i u godinama, a važi onaj koji prvo istekne, jer guma na kaišu stari i bez vožnje. Uz kaiš se po pravilu menjaju i zatezači, vođice i pumpa za vodu, jer njihov vek prati vek kaiša, a rastavljanje se ionako izvodi u istom zahvatu. Kod motora sa lancem razvoda interval je duži, ali ni lanac nije večan, pa se prate zvuk pri hladnom startu i podaci sa dijagnostike, jer se istegnut lanac pokazuje pre nego što otkaže.

Kočiona tečnost i rashladna tečnost, odnosno dve tečnosti koje se najviše zaboravljaju

Kod tečnosti se najčešće misli samo na motorno ulje, a upravo se ove dve najviše previđaju. Kočiona tečnost upija vlagu iz vazduha, a sa porastom sadržaja vode opada njena tačka ključanja, pa se pri jačem i dužem kočenju u sistemu stvaraju mehurići pare i papučica propada. Zbog toga se ona menja po vremenu, po pravilu na svake dve godine, bez obzira na kilometražu, a njeno stanje se proverava namenskim instrumentom. Rashladna tečnost gubi zaštitna svojstva i prestaje da štiti od korozije, pa se u sistemu javljaju naslage koje smanjuju hlađenje i skraćuju vek pumpe i hladnjaka. I ona ima propisan interval, a uz zamenu se ispituje i tačka mržnjenja. Obe stavke su jeftine u odnosu na ono što sprečavaju.

Zašto se ne štedi na ulju i na filterima

Najčešća greška pri održavanju je izbor po ceni umesto po specifikaciji. Svaki motor traži ulje određene viskoznosti i određenog kvaliteta, a kod savremenih motora ta specifikacija nije preporuka nego uslov, naročito kod vozila sa filterom čestica, gde neodgovarajuće ulje ubrzava zapušavanje filtera. Isto važi i za filtere, jer loš filter ulja ne zadržava čestice i pušta ih nazad u sistem, a loš filter vazduha propušta prašinu koja troši cilindre i prlja merač protoka. Razlika u ceni između ispravnog i lošeg izbora je mala, dok se razlika u posledicama meri u remontu. Zbog toga se u servisu uvek pita koje ulje i koji delovi se ugrađuju i traži se da to bude zapisano, jer ta informacija kasnije vredi i pri sledećem održavanju i pri prodaji vozila.

Servisna knjižica i vrednost vozila

Uredno vođena dokumentacija nije formalnost nego novac. Vozilo sa dokazanom istorijom održavanja postiže bitno višu cenu pri prodaji, jer kupac zna šta je rađeno i kada, i ne mora da pretpostavlja. Uz to, evidencija pomaže i samom vlasniku, jer se tačno zna kada je menjan razvodni kaiš, koje ulje je sipano i šta je preporučeno za naredni termin. Kod vozila u garanciji redovno održavanje po planu je i uslov za priznavanje prava iz garancije. U praksi je najjednostavnije rešenje da servis uz račun daje i spisak urađenog i preporuku za sledeći put, pa se sve nalazi na jednom mestu, bez traženja i bez sećanja.

Znaci da servis ne treba odlagati

Pored planiranih termina, postoje pojave posle kojih se ne čeka. Pad nivoa ulja između dve zamene, dim iz izduva koji ranije nije postojao, gubitak snage, neujednačen rad pri praznom hodu, povećana potrošnja goriva, novi zvuk pri hladnom startu i promena u radu kočnica spadaju u tu grupu. Isto važi i za svaku mrlju ispod vozila, jer nijedna tečnost ne izlazi bez razloga. Ovakve pojave se u ranoj fazi rešavaju jednostavno, dok kasnije prelaze u ozbiljnije zahvate. Zbog toga se preporučuje i kratak pregled pre dužih putovanja, jer se tada najlakše otkloni ono što bi na putu postalo zastoj.

Kako se planira održavanje kroz godinu

Najpraktičniji pristup je da se servis veže za dva fiksna termina u godini i za jedan uslovan. U jesen se radi priprema za zimu, uz zamenu ulja ako je vreme, proveru akumulatora, kočnica i tečnosti i prelazak na zimski komplet guma. U proleće se radi prolećna kontrola, sa prelaskom na letnje gume, pranjem donjeg dela vozila i proverom klima uređaja. Treći termin se planira prema kilometraži i prema planu proizvođača, kada dolaze stavke iz velikog servisa. Uz to se stanje vozila prati kroz godinu, kroz proveru nivoa ulja jednom mesečno i kroz pogled ispod vozila. Sa takvim rasporedom servis prestaje da bude neplaniran trošak i postaje predvidiva stavka, a broj kvarova na putu se smanjuje na najmanju moguću meru.


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English EN Serbian SR